Žminj

      Žminj je općina u srcu Istre koja broji 33 naselja i 112 sela. U Žminju i Žminjštini trenutno živi 3 650 stanovnika. Do 1993. godine Žminj je spadao pod Općinu Rovinj, što dovoljno govori o istovremenu gravitiranju istarskoj zapadnoj obali i središnjoj Istri. Negdje na pola puta, Žminj je itekako pronašao svoje mjesto pod suncem. Zeleni, zdravi i održivi turizam karakterističan je za ovu, površinom, ali i kulturom i gastronomijom impozantnu općinu. Trenutno je ovo destinacija s 210 objekata za iznajmljivanje u kojima se nalazi 1 310 ležajeva. Iznajmljuju se mahom kuće za odmor s tri, četiri i pet zvjezdica. Mir, lokalni proizvodi, autentičnost, neposredan doživljaj, unikatna iskustva i povezanost proizvođača, neke su od osnovnih karakteristika destinacije.

       Zaboravljeni recepti, freske, govor, običaji, usmena predaja, glazba, špilja Feštinsko kraljevstvo, kobasica to go, žminjsko kafe, žminjski makaruni, gospodski žminjski kolač Kristova kruna, brojne lokve, magareće mlijeko, domaća mozzarella, jogurt, skuta, maslac, sir, pršut, vina, ulja, kao i kapelice, šume, boške i vidikovci, dio su turističke ponude te se objedinjeni mogu naći u sadržaju brojnih manifestacija. Neke su od njih: Istrijanske pinci pod čerepnjon na ugnjišće, Žminjski mačkari, Žminjska Bartulja, Armonike Zad kaštela, Sabor čakavskog pjesništva, Žminjska štuorija, Mali samanj u kuli, Stočni sajam, Štrigariji po žminjskeh križinah, Izložba jaslica u kuli, Rekreativna gastro – biciklijada, Utrka Žminj teče(ka), biciklističke ture Otkrijte zelenu Istru biciklom, Žminj craft beer festival itd.

        Žminjski gosti uživaju u miru, zelenilu, blizini obiju obala istarskog poluotoka. Nepca mogu počastiti u žminjskim konobama, restoranima, agroturizmima, pizzerijama i novootvorenom fast foodu. O životu žminjskog čovjeka, ali i bogatoj povijesti starogradske jezgre, cisterni, popločenoj ulici Štradi, freskama, crkvama, kulturnim dobrima i gastronomiji, doznati mogu srijedom u 10 h kada već godinama kreće jednosatni besplatni razgled Žminja na koji goste vodi licencirana vodičkinja. Autentičnosti radi, vodičkinja je redovito obučena u nošnju Folklornog društva Cere (najstarijeg folklornog društva u Istri), a lice joj krasi žminjski rićin (replika žminjske naušnice pronađene u starohrvatskom groblju sredinom prošlog stoljeća).
Na brojnim manifestacijama žminjski gosti sudjeluju u radionicama izrade istarske pašte, slatkog kruha i uskršnjih kolača, a prijaviti se last minute mogu i na susret samoukih svirača harmonika koji se više od četvrt stoljeća održava druge subote u srpnju. Ono što postaje trend kada je riječ o eko turizmu, u Žminju je način života, usudili bismo se reći i suživota domaćeg stanovništva i gostiju koji, boraveći u 112 sela, ne opterećuju jezgru Općine, a dožive i prožive sve što sredina nudi.

Izvor: TZ Žminj

       Pretpostavlja se da je Žminjština dobila značaj prometnog raskrižja već u željeznom dobu jer su putevi vodili prema tada već postojećim naseobinama Pićan, Stari Gočan, Gradina, Barban, Stari Pazin, Lindar, Vodnjan, prema Dragi itd . Doseljavanje Slavena na Žminjštinu može se postaviti u 7. stoljeće. Žminjština je od druge polovine 12. stoljeća bila u sastavu Pazinske grofovije.

Žminjština tijekom Uskočkog rata (1615.-1617.) proživljavala teške trenutke. Mlečani su tijekom rata nemilosrdno iskorištavali šumsko i drugo bogatstvo ali se Žminjština brzo oporavila, a tomu je pridonijela i činjenica da je bila pošteđena bolesti (malarije, kolere) koje su harale Istrom u to vrijeme.

Nakon 1814. počinje približno sto godina austrijske vlasti U to doba znatno se razvila cestovna mreža. Obnovljena je cesta iz Pule i Rovinja preko Žminja prema Pazinu. Ova cesta još i danas igra važnu ulogu. Modernizacija cesta je omogućila i razvoj pošte. Žminj je već 1822. dobio osnovnu školu što je omogućilo razvoj i prosperitet Žminjštine. U drugoj polovini 19. stoljeća Žminj je učvrstio svoj položaj prometnog i trgovačkog središta.
Nakon 1. svjetskog rata Istra pada pod Italiju i za Žminjštinu, kao i za cijelu Istru, započinje sasvim novo razdoblje. Najteže godine bile su od 1928. do 1930. Za te godine ne postoje podaci. Polagani rast počeo je 1930. i trajao je sve do početka Drugog svjetskog rata. Mnogi Žminjci pokušali su naći bolji kruh u Americi, Jugoslaviji, Italiji i drugdje. Poslijeratni period karakterizira spora obnova gospodarstva, iseljavanje stanovništva i zapošljavanje u raškim ugljenokopima, Puli, Pazinu, Rovinju i drugdje.

        Žminj i Žminjština su u samostalnoj Hrvatskoj napredovali, posebno nakon formiranja općine Žminj 1993. Velik značaj ima i Istarski ipsilon koji prolazi pokraj Žminja od 1999. godine.

      Posebnost žminjskog područja napose se ogleda u žminjskom govoru koji je zaštićen nematerijalna kulturna baština Hrvatske. Posebno mjesto u životima ljudi ima i tradicionalna žminjska fešta Bartulja koja se održava svake godine, posljednje subote u kolovozu.

Knjižnica u Žminju (Čakavska kuća) započela je s djelovanjem 2002. godine nakon višegodišnjeg nastojanja i truda aktivista Čakavskog sabora i stanovnika čije su konkretne inicijative vezane za 1997. godinu kada Čakavski sabor seli svoje sjedište u Žminj. Knjižnica djeluje u sklopu Gradske knjižnice i čitaonice Pula, informatizirana je, a specifičnost ove ustanove je Čakaviana, zbirka knjižnih izdanja s čakavskog kulturnog prostora.