Nacionalni park Plitvička Jezera

          Plitvička jezera najstariji su i najveći nacionalni park Republike Hrvatske. Park je smješten u Gorskoj Hrvatskoj, između planinskog lanca Male Kapele na zapadu i sjeverozapadu i Ličke Plješivice na jugoistoku.  Svojom iznimnom prirodnom ljepotom ovo je područje oduvijek privlačilo zaljubljenike u prirodu, pa je već 8. travnja 1949. godine proglašeno prvim nacionalnim parkom u Hrvatskoj. Proces osedravanja, kojim se formiraju sedrene barijere i stvaraju jezera, predstavlja jedinstvenu univerzalnu vrijednost zbog koje su Plitvička jezera dobila međunarodno priznanje 26. listopada 1979. godine, upisom na UNESCO-ov Popis svjetske baštine

           Područje Plitvičkih jezera ubraja se u najljepše prirodne znamenitosti Europe. To je šumoviti planinski kraj kroz koji se, jedno ispod drugog, niže šesnaest prekrasnih jezera i jezeraca kristalne modro zelene boje. Vodom ih pune mnoge rječice i potoci, međusobno su spojena pjenušavim kaskadama i šumnim slapovima. Tijekom tisućljeća voda ovih jezera je kršila, nagrizala i otapala stijene i korita kojima je tekla. Taloženjem kalcijeva karbonata iz protočne vode i posredovanjem posebnih vrsta algi i mahovina, nastala je i danas nastaje na mjestima prirodnih prepreka šupljikava vrsta kamena – sedra ili travertin. Stalnim taloženjem ovog materijala rastu pregrade sa slapovima, zastorima, kanalima i kaskadama. Taj talog oblaže bjelkastim slojem i okamenjuje palo drveće kamenje na dnu jezera, obale, te daje vodi posebnu iskričavu ljepotu. Svojom mehaničkom snagom voda istodobno razara pojedine sedrene barijere. Stoga je čitav proces osedravanja i ojezeravanja vrlo dinamičan. U biti ovdje je riječ o biodinamičkom procesu koji je i prvorazredna atrakcija i izniman i zanimljiv znanstveni fenomen. Proces prirodne izgradnje traje i danas u uvjetima neporemećenih ekoloških odnosa.

Park je najvećim dijelom prekriven šumskom vegetacijom, manji dio travnjacima, a turistički najzanimljiviji i najatraktivniji dio Parka – jezera, zauzimaju tek nešto manje od 1 % površine Parka.

Jezerski sustav čini 16 imenovanih i nekoliko manjih, kaskadno poredanih jezera. Zbog geološke podloge i karakterističnih hidrogeoloških uvjeta, jezerski je sustav podijeljen na Gornja i Donja jezera. Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Burgeti i Kozjak dvanaest su jezera koja čine Gornja jezera, formirana na nepropusnim dolomitima. Gornja jezera su prostranija, razvedenija i blažih obala u odnosu na Donja jezera. Donja jezera, koja čine jezera Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod, nastala su u propusnoj vapnenačkoj podlozi usječena u uski kanjon strmih padina. Jezera završavaju impozantnim slapovima Sastavcima, podno kojih počinje tok rijeke Korane.

         Uz jezera ima nekoliko špilja, a nađeni su i ostaci pretpovijesnih boravišta. Nacionalni park prostire se na području od 29482 hektara, od čega na šume otpada 22308, vode 217, a na travnjake sa seoskim prostorima 6957 hektara. Visoka šuma mjestimično poprima prašumske oblike, a tom prirodnom bogatstvu odgovara i šarolikost biljnog i životinjskog svijeta. Uz mnogobrojne vrste ptica i sitne divljači, u Parku ima srna, medvjeda, vukova, divljih svinja, divljih mačaka, a u vodama pastrva.

       Lov, robolov i kupanje u jezerima nisu dozvoljeni. U najatraktivniji dio Nacionalnog parka (Gornja i Donja jezera) stiže se kroz dva ulaza. Na priloženoj panoramskoj karti su ulazi označeni brojkama 1 i 2. Velike informativne ploče na ulazima pružaju posjetiteljima sve osnovne podatke o načinju kretanja u Nacionalnom parku (staze, vidikovci, parkirališta, ugostiteljski objekti i hoteli, pošta, autobusna postaja, ambulanta i dr.)

—————–

Web kamera uživo