Lumbarajska psefizma

              Lumbarajska psefizma je spomenik pronađen na poluotoku Koludrt koji datira iz IV. stoljeća pr.n.e. na kojem je grčki natpis o osnivanju grada. To je najstariji priznati pisani spomenik ovog područja. Zaključuje se da je cijelo naselje bilo opasano zidom i da je u njemu osim grčkog bilo i ilirskog stanovništva. Iz kamenog srednjeg vijeka sačuvani su stari kašteli koji su prvenstveno bili sklonište od najezde gusara.
Na plaži Bilin žal sačuvani su ostaci rimske ville rusticae koja je nekad bila povezana podzemno sa kaštelom kula koji je služio za obranu. Njihova materijalna ostavština ogleda se u nizu grobnih i strateških kamenih gomila, koncentriranih mahom na zapadnim predjelima Lumbarde.

           Prodorom grčkih interesa u Jadran, otok je izašao iz povijesne anonimnosti i postao poznat kao Korkyra Melaina (crna). Grcima je ovo područje očito bilo od velike važnosti, jer su na Crnoj Korkiri podigli čak dvije svoje naseobine. Ona mlađa, utemeljena je početkom 3. stoljeća, u Lumbardi. O tom povijesnom događaju svjedoči najpoznatiji i najznačajniji antički kameni natpis do sada pronađen na tlu Republike Hrvatske. Riječ je o Lumbarajskoj psefizmi koju čuva Arheološki muzej u Zagrebu. Ovim dekretom utanačene su pojedinosti oko osnivanja kolonije. Iz teksta se, između ostalog, doznaje da su lumbarajsku naseobinu utemeljili Grci s otoka Isse, današnjeg Visa, na osnovi prethodnog ugovora s predstavnicima lokalnih Ilira, Pilom i njegovim sinom Dazom.
Lumbarajska psefizma pronađena je na vrhu brežuljka Koludrt, gdje je vjerojatno nekoć stajao isejski grad. Nešto južnije, na predjelu Sutivan, nalazila se nekropola kolonije iz koje potječu grčke vaze, pohranjene u Gradskom muzeju Korčule.