Trogir

         Trogir (grčki: Tragurion, latinski: Tragurium), grad srednoj Dalmaciji 25 km zapadno od Splita, na sjeverozapadnom kraju Kaštelanskog zaljeva. Administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Područje Grada je podijeljeno na tri dijela: dio na kopnu, dio na otoku Čiovo i otoci Drvenik Veli i Drvenik Mali.

Područje na kopnu omeđeno je teritorijem općine Seget na zapadu, gradom Kaštela na sjeveru i istoku te Trogirskim kanalom na jugu, a dio na Čiovu graniči s Trogirskim kanalom na sjeveru, općinom Okrug na jugoistoku i Gradom Splitom na zapadu. Otoci Drvenik Veli i Drvenik Mali se nalaze južno od područja općine Marina i sjeverozapadno od otoka Šolta.
Grad ima vrlo povoljan položaj, jer je smješten u neposrednoj blizini najvećeg dalmatinskog središta čime je olakšano korištenje različitih pogodnosti velikog grada: školovanje u srednjim školama i sveučilištu, bolnička zaštita, trgovački centri, veće mogućnosti zapošljavanja.
Trogir se sastoji od 8 naselja, to su: Arbanija, Divulje, Drvenik Mali, Drvenik Veliki, Mastrinka, Plano, Trogir i Žedno.

          Tijekom stoljeća, Trogir se pretvorio u veličanstvenu riznicu s brojnim povijesnim i kulturnim spomenicima, pa ga je UNESCO 1997. godine uvrstio na popis zaštićenih kulturnih znamenitosti. Najznačajniji kulturni spomenik je trogirska katedrala, čiji je portal zapadnih vrata izradio majstor Radovan. Osim katedrale, najpoznatiji spomenik u Trogiru je tvrđava Kamerlengo koja je izgrađena u 15. stoljeću, na jugozapadnom dijelu Rive nedugo nakon što su Mlečani osvojili grad. Dvorac je otvoren za posjetitelje i s njegovih se kula pruža prekrasan pogled. Tijekom ljetnih mjeseci ovdje se priređuju brojni koncerti i događaji.

Povijesna jezgra Trogira smještena je na obali Kaštelanskog zaljeva, na otočiću Trogiru između Čiova i kopna, spojena kamenim mostom s kopnom. Trogir oduševljava posjetitelje kulturno-povijesnim spomenicima i malim ulicama te umjetničkim zbirkama s brojnim remek djelima.
Na ovom prostoru, sukladno geografskim, geološkim i reljefnim posebnostima razlikuje se područje Trogirskog primorja s otočnim arhipelagom i krško područje Zagore. Primorje što se proteže u dužini od 25 km zračne linije izbrazdano je zaljevima i uvalama te obuhvaća područje Grada Trogira i novoutemeljenih općina Seget, Marina i Okrug.

Povijest

          Arheološka istraživanja pokazuju da je čovjek na trogirskom otoku boravio već u dalekoj prapovijesti. Trogir (Tragurium) kao naselje su tijekom III. st. pr. Kr. utemeljili grčki kolonisti, trgovci s Isse (Visa). Rimski Oppidum isticao se kvalitetnim mramorom. U to doba, život se nije odvijao samo u gradu nego i u polju, u rustikalnim vilama. Nedaleko od grada, oko brda Bijaći u naselju Siculi, u prvoj polovici I. st. car Klaudije naselio je svoje islužene veterane. Tragurium spominje rimski pisac Plinije Stariji u svom enciklopedijskom djelu Naturalis historia naglašavajući kako je ovaj grad poznat po kamenu. I danas se na padinama brda sv. Ilije vadi kvalitetan kamen. Osobito se štuje Silvan, rimsko božanstvo stoke i šume, čiji je kult prihvatilo i domorodačko stanovništvopovezujući ga sa svojim vjerovanjima.

          Tijekom kasne antike i u Traguriumu se širi kršćanstvo, nova religija koja je uhvatila čvrsto korijenjeu obližnjoj provinciskoj metropoli Saloni. Od x. stoljeća Trogir osjeća pritisak Venecije s mora. 998., za vrijeme mletačke vojne na istočnu jadransku obalu Trogirani prisežu odanost duždu Petru Orseolu.
U Trogiru je 1271. otvorena prva ljekarna u Europi. Nalazila se u sklopu kuća u blizini katedrale i gradske lože. Izvorni dokument koji to potvrđuje je u privatnoj zbirci, a kopija u trogirskom muzeju.
Stari dio grada Trogira uvršten je na UNESCO  popis Spomenika svjetske kulturne baštine.