Čiovo, otok

            Čiovo je otok u srednjoj Dalmaciji, s površinom od 28,8 km² i preko  6000 stanovnikom. Pruža se u smjeru istok – zapad i zatvara Kaštelanski zaljev. Otok je brdovit s najvišim vrhom Rudine (209 m). Na najsjevernijem dijelu nalazi se južni dio grada Trogira s brodogradilištem, a ostala naselja su Arbanija, Mastrinka i Slatine sjeveroistočnoj obali, Žedno u unutrašnjosti i Okrug Gornji i Donji na zapadnoj obali. Administrativno je podijeljen između Splita, Trogira i Okruga. Mjesta na Čiovu su: Okrug Gornji, Okrug Donji, Mastrinka, Arbanija, Žedno, Slatine.

Rimski naziv za otok (Bua, Boa, Bavo, Bubus) vjerojatno je ilirskoga podrijetla. Drugo je ime otoka bilo Caput Iovis (latinski: Jupiterova glava), iz kojega vjerojatno dolazi i današnji naziv. Ostatci gradina svjedoče o naseljenosti već u prapovijesti, a postoje i skromni antički nalazi .
Na otoku je nekoliko vrijednih kulturnih spomenika (samostan Sv. Križa na sjeveroistočnoj obali, samostan sv. Ante, crkva Gospe od Prizidnice na južnoj strani, 2 km od Slatina).

Otok je poznat po svojoj sredozemnoj klimi, bogatoj mediteranskoj  vegetaciji, arhipelagu malih slikovitih otočića, zaljevima i predivnim plažama koje će vaš boravak učiniti nezaboravnim.

Od 1964. Čiovo je povezano s kopnom putem mosta u gradu Trogiru, no razvojem turizma taj stari most s prilaznim cestama više nije imao dovoljnu propusnost te su se ljeti stvarale velike gužve. U veljači 2015. počela je gradnja novog mosta, oko kilometar istočno od staroga, koji je pušten u promet 17. srpnja 2018.

         Povijest otoka Čiova je bogata i obuhvaća različite vladarske režime i kulturne utjecaje. Antički Grci su bili među prvima koji su naselili područje otoka Čiova, a tragovi njihove prisutnosti i dalje su vidljivi kroz arheološke nalaze. Otok je kasnije bio pod rimskom vlašću, a rimski ostaci su također pronađeni diljem otoka.

Tijekom srednjeg vijeka, otok Čiovo bio je pod vlašću različitih vladara, uključujući i mletačku Republiku. U to vrijeme, naselja na otoku bila su važna zbog svog strateškog položaja i trgovine.

Kroz svoju povijest, otok je često bio meta različitih osvajanja i promjena vlasti. U 20. stoljeću, Čiovo je postao dio Jugoslavije, a nakon njezinog raspada, pripao jeRepublici  Hrvatskoj.