- Samobor, Hrvatska
Grad Pazin se nalazi u središtu istarskog poluotoka, u kotlini okruženoj brdima. Stari dio grada se nalazi na strmim liticama iznad rječice Pazinčice i geološkog fenomena poznatog kao Pazinska jama. Noviji dio grada se proširio u zaleđe jame.
Rječica Pazinčica stvara i poznati vodopad Zarečki krov, a u ljetnim mjesecima privlači mlađe Pazinčane koji tamo pronalaze mjesto za osvježenje.
Pazin ima kontinentalnu klimu s vrućim ljetima i hladnim zimama s povremenom maglom. Zbog svojeg položaja u središtu Istre, Pazin je dobro povezan s ostalim istarskim mjestima te preko tunela Učka s Rijekom i ostatkom Hrvatske. Željezničkom prugom je povezan direktno s Pulom, dok ga s ostatkom Hrvatske povezuju samo slovenske željeznice.
Grad Pazin, spada u tzv. zelenu Istru zbog svojih klimatskih i vegetacijskih karakteristika te nudi mnogo prirodnih bogatstava koja se mogu iskoristiti za rekreaciju, razonodu i sport. Iako nije na moru, njegovo okruženje je idealno za različite sportske aktivnosti tijekom cijele godine, što znači da se ritam grada, ne ovisi isključivo o ljetnom turizmu kao u većini gradova na obali.
U gradu Pazinu zaštićena su dva prirodna dobra – Pazinska jama kao značajan krajobraz i stablo čempresa u Kašćergi kao botanički spomenik kulture. Pazin je također poznat po svom kulturnom naslijeđu i tradicionalnim proizvodima, poput istarskog vina, rakija i suhomesnatih proizvoda.
Tragovi života nad Pazinskom jamom sežu u brončano doba, oko 1.500 godina prije nove ere. Ljudi koji su tada živjeli na ovom prostoru ostavili su za sobom samo ulomke keramike. Od tih najranijih ostataka materijalne povijesti do početaka pisane povijesti Pazina proteklo je gotovo 2.500 godina.
Pazin se prvi se put spominje 983. kao tzv. Pazinska utvrda (lat. castrum Pisinum). Od 12. stoljeća Pazin je središte Pazinske knežije, nad kojom su 1374. preuzeli vlast Habsburgovci. 1822. Austrija je Pazin učinila upravnim središtem Istarskog okruga.
U 19. stoljeću Pazinski je kraj bio većinski hrvatski, ali su vlast držali Talijani i talijanaši. Hrvati su bili uglavnom seljaci i koloni, dok su Talijani i talijanaši bili među trgovcima, velikašima i drugim slobodnim profesionalcima. Koloni u Pazinu su bili u lošijem položaju od drugih kolona na poluotoku jer nisu imali ni kuće ni zemlju. U posljednjim desetljećima 19. stoljeća grad Pazin je doživio rast zbog čega su hrvatski, talijanaški i talijanski pokreti preselili svoja središta u ovaj grad.
U drugoj polovini 19. stoljeća Pazin je postao jednim od središta hrvatskog kulturnog preporoda, te su osnovane Čitaonica, Hrvatska gimnazija i Narodni dom. Sve te institucije ukinute su kada je nakon Prvog svjetskog rata Pazin 1918. okupirala, a potom anektirala Italija. Ipak, preporoditeljski rad je urodio plodom, učinci talijanizacije su vremenom oslabljeni i poništeni, a Talijani i talijanaši koji su se doselili u Pazin su nakon nekoliko desetljeća odbijanja shvatili stvarne okolnosti i odustali od talijanizacije.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, nakon što je Italija kapitulirala, Pazin su u rujnu 1943. zauzeli istarski partizani. U tom je gradu Pokrajinski NOO za Istru donio odluku kojom se Istra sjedinjuje s maticom Hrvatskom. Ta je odluka godine 1947. potvrđena Pariškim mirovnim ugovorom.
Nakon što je Hrvatska 1991. godine postala neovisna, Pazin, iako je po ekonomskoj snazi zaostajao za Pulom, određen je kao sjedište Istarske županije uglavnom iz povijesnih razloga.
Crkva sv. Marije u Škriljinama, koja se nalazi na groblju kilometar sjeveroistočno od Berma, u svojoj unutrašnjosti čuva jedno od najvrjednijih ostvarenja istarskog srednjovjekovnog slikarstva. Dobro očuvani kasno gotički freske gotovo potpuno prekrivaju zidove male crkve i a djelo su majstora Vincenta iz Kastva. Slike su bili naručeni od bratovštine sv. Marije […]
Zarečki krov je slap na rijeci Pazinčici u Istri, jedna od najatraktivnijih prirodnih znamenitosti tog vodotoka. Jedan je od većih slapova u Istri i uz Pazinsku jamu najzanimljivija prirodna atrakcija vodotoka Pazinčice. Slap je visok desetak metara i pada sa stijene (krova), koja se nadvila nad skoro isto toliko duboko jezero, […]
Pazinski kaštel, najstariji sačuvani pisani trag o njegovom postojanju i nalazi se u potvrdnoj darovnici Otona II. od 7. lipnja 983. godine gdje se naziva Castrum Pisinum. Bio je jedna od najjačih habsburških utvrda prema mletačkom teritoriju i sjedište uprave nekadašnje Pazinske knežije. Njegov arhitektonski oblik i smještaj čine ga jednim od […]