Lovran

           Lovran je grad duge i bogate prošlosti sa stogodišnjom tradicijom u turizmu. Ime je dobio po lovoru (laurus nobilis) koji u izobilju raste u zimzelenim gajevima u mjestu i okolici. Lovran se nalazi na istočnoj obali Istre u Kvarnerskom zaljevu u podnožju  Učke.

Od mjesta koja su se razvila na istočnim strmim padinama Učke, Lovran je najstarije naselje koje je izraslo neposredno uz obalu Liburnije. Lovran je sačuvao svoju povijesnu jezgru srednjovjekovne urbane koncepcije. Stari grad je bio okružen obrambenim zidom i bastionima na čijim su temeljima i zidovima vremenom izgrađene kuće. Kortili Starog grada su draž i posebnost mediteranskog urbanog graditeljstva. Iza kamenog portala naziru se fasade susjednih kuća, ukrašene skalinama, trijemovima i skodovima, a u sredini kortila uzdiže se kameno grlo cisterne.

Klima

           Klima je mediteranska s elementima kontinentalne. Srednja zimska temperatura zraka je 7°C ljetna 22°C dok je prosječna godišnja 13,3°C. Temperature mora kreću se od minimalnih 9°C u zimskim mjesecima do maksimalnih 26°C u kolovozu. Lovran ima godišnje 2230 sunčanih sati i prosječnu količinu padalina od 1500 litara po m2.

Dobra klima i povoljan zemljopisni položaj omogućili su snažni razvoj turizma na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Lovran je od tog vremena, uz Opatiju, najvažnije mjesto glasovite Opatijske rivijere. Nekoliko vila sagrađenih u to doba ubraja se u svjetsku graditeljsku baštinu.

          Lovran u 21. stoljeću raspolaže s bogatom povijesnom baštinom, stoljetnom turističkom tradicijom, očuvanom prirodom, izgrađenom infrastrukturom, a sve to omogućuje ponovni uzlet turizma uz održivi razvoj i poštivanje svih ekoloških standarda.

Povijest

          Prije dolaska Rimljana područje Lovranštine nastanjeno je ilirskim plemenima Liburnima po kojima se i čitav taj dio istarske obale naziva Liburnijom. Nije poznato da li je u to vrijeme na mjestu današnjeg Lovrana postojalo liburnsko naselje.

Nakon što su Rimljani u II. stoljeću pr.Kr. pokorili Histre, ubrzo su došli u sukob s Liburnima koji su napadali i pljačkali rimske trgovačke brodove. Nakon dugotrajnih i mukotrpnih borbi Rimljani su uspjeli pokoriti Liburne u I. st. pr.Kr., a cijela je Liburnija uključena u rimsku provinciju Dalmaciju. Uspostava mira u čitavoj Istri omogućila je uglednijim građanima Rima da širom Istre izgrade svoje rezidencije i poljoprivredno-proizvodna dobra, tzv. villae rusticae.

          Lovran se u pisanim dokumentima pod imenom Lauriana se spominje prvi put u VII stoljeću. Lovran je u srednjem vijeku tipičan mediteranski grad s uskim popločenim ulicama, sljubljenim kućama dvokatnicama, skalinama, dimnjacima i malim primorskim prozorima – poneštrama. Opasan je obrambenim zidom, a u grad se ulazi kroz troja gradska vrata koja se noću zatvaraju.
Trg svetog Jurja (sveti Juraj je gradski svetac i zaštitnik Lovrana) je glavni gradski trg i centar javnog života. Na njemu je župna crkva, gradska kula sa stalnom vojnom posadom, a tu stoluje i gradska vlast. Puk među sobom govori hrvatski na čakavskom narječju, dok se na moru govori talijanski, a s gospodarima Lovrana, grofovima u Pazinu – njemački. Lovran pripada Istarskoj grofoviji s centrom u Pazinu i u vlasti je Austrije od XV stoljeća pa sve do kraja Prvog svjetskog rata kada dolazi pod vlast Kraljevine Italije.

            Kraj XIX stoljeća obilježen je propašću jedrenjaka i drvenog brodovlja, a na moru se pojavljuju  moderni parobrodi i zamjenjuju jedra. Način života stanovnika Lovrana i okolice mijenja se i osnova egzistencije postaje turizam. Lovran je, uz veću i poznatiju Opatiju, drugi po značenju na čuvenoj K.u.K. rivijeri. Zbog blage i stimulativne klime godine 1878. Istarski sabor u Poreču proglašava Lovran klimatskim lječilištem – Kurortom. Godine 1873. izgrađen je prvi pansion – Villa Fernandea (današnja depandansa Belvedere), a do početka XX stoljeća i sva potrebna infrastruktura. Uz parobrodarske linije koje Lovran vežu s Opatijom, Rijekom, Pulom i Trstom, 1908. dobiva i električni tramvaj koji ga spaja s Opatijom i željezničkom stanicom u Matuljima.

Van starogradske jezgre uz morsku obalu grade se vile, pansioni, hoteli i zdravstveni sanatoriji okruženi njegovanim vrtovima. Uređuju se i veliki raskošni parkovi u kojima se uz autohtoni lovor, sade čempresi, pinije, magnolije, palme i obilje cvijeća. Izgrađena je i čuvena obalna šetnica (lungomare, Strandweg) u dužini od 12 kilometara do Opatije i Voloskog.

             Završetkom Prvog svjetskog rata i propašću Austro-Ugarske Monarhije 1918. Lovran dolazi pod vlast Kraljevine Italije. Na vlast u Italiji dolazi fašizam, a za istarske Hrvate u Lovranu nastupaju teški dani; hrvatski jezik izbačen je iz škole i crkve, a otvoreni su i pokušaji talijanizacije hrvatskog puka. Poslije sloma fašizma i kapitulacije Italije 1943. godine Lovran je okupiran od strane Trećeg Reicha. Lovranski hoteli puni su ranjenih i iscrpljenih vojnika Wermachta na liječenju i oporavku. Oslobođenje od fašizma i okupacije Lovran je dočekao 26. travnja 1945. godine.

Početkom 60-ih godina obnavljaju se i restauriraju hoteli, vile i pansioni, a ubrzano raste i ponuda u privatnim kućama. Razvija se masovni turizam, te Lovran 1987. godine dostiže prestižnih 438 195 noćenja. Vrhunac tog razdoblja završen je izgradnjom reprezentativnog Hotela Excelsior koji je u to vrijeme najkomforniji i najluksuzniji hotel na Jadranskoj obali.

Teška politička i ekonomska kriza krajem 80-ih rezultira raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Održani su višestranački izbori i referendum o neovisnosti, te Hrvatski Sabor 25. 06. 1991. proglašava samostalnost i suverenost Republike Hrvatske. Godine 1993. Lovran ponovo dobiva svoju Općinu koja broji 3 987 stanovnika, a čini je pet naselja: Lovran, Medveja, Lovranska Draga, Liganj i Tuliševica. Nakon Domovinskog rata, te uspostavljanjem suverenosti na cijelom državnom teritoriju (15. 01. 1998.) Hrvatska ulazi u mirnodopsko razdoblje.

          Lovran na pragu 21. stoljeća raspolaže s bogatom povijesnom baštinom, stoljetnom turističkom tradicijom, očuvanom prirodom, izgrađenom infrastrukturom, a sve to omogućuje ponovni uzlet turizma uz održivi razvoj i poštivanje svih ekoloških standarda.