Dobrinj, otok Krk

         Na istočnoj strani otoka Krka smještena je općina Dobrinj s istoimenim središtem pripada Primorsko-goranskoj županiji. Dobrinj se smjestio na brežuljku visokom oko 200 metara nad uvalom Soline.

Općina Dobrinj obuhvaća i velik dio istočne obale otoka Krka, okrenute prema Crikvenici i Vinodolu na kopnu, a s kojima je uvijek bila tijesno povezana. Obala je razvedena, ali osim grebena i hridi postoji samo jedan otočić – Školjić Veli. Na obali se prvenstveno ističe plitka uvala Soline, gotovo ujezerena, s niskim obalama na kojima su smještena tri naselja: Klimno, Soline i Čižići. Druge, bitno manje uvale su: Stipanja u kojoj se nalazi najveće općinsko naselje Šilo, Petrina, Veterna, Murvenica, Jazbina, Lončarica i Slivanjska.

Današnji Dobrinj tipično je mediteransko naselje. U vizuri šuma, na uzvisini, propinje se mjesto s zvonikom koji nadvisuje krovove kuća. Određuju ga uske ulice, kalete, koje izlaze na glavni trg, Placu, mjesto društvenog, javnog i sakralnog života. Starost dobrinjske župe potvrđuje nekoliko listina, a među važnije spomene ubraja se glagoljski spis kneza Dragoslava iz 11. stoljeća, koji govori o izgradnji crkve sv. Vida. U dobrinjskoj se župi glagoljalo i zabilježeno je brojno glagoljaško svećenstvo.

 Dobrinj je  jedan od srednjovjekovnih kaštela koji su u prošlosti bili središta glagoljaške pismenosti o čemu svjedoči niz dokumenata i glagoljaških natpisa.  Župna crkva sv. Stjepana spominje već u 12. stoljeću.

Dobrinjština je stoljećima bila izrazito poljoprivredni kraj. Bilo je zastupljeno i stočarstvo, te maslinarstvo kao i iskorištavanje šumskog bogatstva. Mjesto je poznato i po živopisnoj narodnoj nošnji, folklornim manifestacijama, školi sopela ( krčki puhački instrument ) te tradicionalnoj domaćoj kuhinji. U ovom otočnom središtu prevladavaju autohtone kamene kuće i uske kamene ulice koje odišu prošlim vremenima.

       Nedaleko Dobrinja nalazi se špilja Biserujka koja oduševljava svojom ljepotom i zanimljivošću istaloženih oblika. To je jedina špilja na otoku, od njih više od 50, uređena za prijam posjetitelja. Prema legendi, špilja je ime Biserujka (biser) dobila prema blagu koje je u njoj pronađeno, a pripadalo je lokalnim gusarima.