Buje

       Grad Buje smjestio se na sjeverozapadnom dijelu istarskog poluotoka i Republike Hrvatske.  Grad je smješten između rijeka Mirne i Dragonje. Na sjeveru se prostiru brežuljci Gornje Bujštine, a južno Jadransko more u Kanegri i Piranskom zaljevu, odnosno Savudrijskoj vali. Područje grada prostire se na nekoliko brežuljaka. Podijeljeno je u nekoliko dijelova, koji su povezani sporednim ili magistralnim cestama.
Samo naselje Buje smješteno je na vrhu brežuljka čija se slika javlja u povijesti kao pojam istarskog krajolika. Na području  koje pripada  Gradu Buje od 103,40 km2 živi oko 5.300 stanovnika.

     Blizina mora i kontinentalnog krajolika, raznolikost mediteranske i blage kontinentalne klime, tradicija u poljoprivrednoj proizvodnji, obrtu, industriji, lovstvu i turizmu, doline i brda, netaknuta priroda, nepostojanje zagađivača okoline, blizina Pule, Rijeke, Kopra i Trsta čine područje Grada Buje atraktivnim područjem istarskog poluotoka.

          Buje i okolica u novije su doba zanimljivi i za turističke projekte (hotelski i apartmanski smještaj, vinski podrumi, gastronomska ponuda, lovni turizam, jahački sport), posebice u rujnu, kada se održava tradicionalni Praznik grožđa.

        Buje ima bogatu povijest, u rimsko doba ovdje se nalazilo malo naselje, a postoje tragovi života iz ranijih razdoblja u bližoj okolici. Nakon pada Zapadnog rimskog carstva pod vlašću je barbara, a nedugo potom u okviru Akvilejskog patrijarhata. Ta uprava se ne zadržava dugo, te Buje preuzima Mletačka republika. Tijekom Mletačke vlasti podignuti su zvonik i crkva Sv. Servula, koju karakterizira nedovršeno pročelje, koje svjedoči o prilikama u doba kasne mlet. uprave.
Nakon pada Mletačke republike Buje je kratko pod francuskom vlasti i u Austro-Ugarskoj monarhiji koja je sagradila željeznički kolodvor koji i danas postoji, ali je u njemu smješten vatrogasni dom. Nakon okončanja Prvog svjetskog rata Istra i Buje su pod talijanskom upravom. Tijekom II. svj. rata u Istri je aktivan pokret otpora, te ona nakon rata biva oslobođena od talijanske vlast ali Buje završava u slobodnoj zoni Trsta koja je bila djelomično pod kontrolom saveznika (UK i SAD-a), a djelomično pod kontrolom JNA. U to doba Buje je središte sjeverne Istre, ima osnovnu i srednju školu, policijsku postaju, sud i druge važne ustanove. Istovremeno, Umag i Novigrad, nekad mala ribarska mjesta, zahvaljujući turizmu, ubrzano rastu.

Nakon II. svjetskog rata veći dio talijanskog naroda,  gotovo dvije trećine  ne želi podčiniti novom sustavu i zauvijek napušta Buje. ..

Crkva sv. Marije Milosrdnice, Buje

Posted: 15. prosinca 2021.

       Nastanak crkve Majke Milosrđa obilježen je čudotvornim događajem koji je odredio njezinu gradnju izvan gradskih zidina. Stari tekstovi donose priču o utemeljenju ove crkve po želji imućnog Bujca Paola Razizze (Pavla Račice) koji se nakon pojavljivanja gospe u snu 1497. uputio u Veneciju da bi nabavio njezin kip. Na povratku nije stigao […]

Župna crkva sv. Servula, Buje

Posted: 14. prosinca 2021.

       Župna crkva sv. Servula podignuta je na temeljima stare trobrodne romaničko-gotičke crkve iz XIII. st. koju je opisao novigradski biskup Tommasini. Tijekom XVIII. st. zbog čestih boravaka novigradskih biskupa u Bujama postalo je važno duhovno središte. Graditeljski radovi rekonstrukcije crkve započeli su 1754. godine a završili 1784. godine prema nacrtu arhitekta Zuanna […]

Kula sv. Martina

          Kula sv. Martina jedna je od najupečatljivijih građevina koja  ponosno se uzdiže nad gradom. Ovu peterokutnu utvrdu, nekad je  bila dio obrambenog sustava „Castrum Bulleis“, izgradili su Mlečani u 15. st. Svoju obrambenu funkciju kula je vršila do 18. st. kada je pretvorena u rezidenciju plemićke obitelji. Od 1955. je napuštena i tada je počela propadati.  Na sreću  ovaj vrijedan povijesni spomenik obnovljen 2015. godine i  danas služi kao prostor za povremene umjetničke izložbe. Osim u vrijednim umjetničkim djelima u srednjovjekovnoj kuli, posjetitelji Buja mogu uživati u obližnjim vinskim stazama s lokalnim vinarijama te u finim jelima tradicionalnih istarskih konoba, a kući mogu ponijeti autentične suvenire kao što su domaći med ili svježe prešano maslinovo ulje!