Momjan

         Momjan je malo prekrasno mjesto na 270 metara nadmorske visine, smješten samo 18 kilometara od umaške i novigradske rivijere, bogate prošlosti i prekrasnih prirodnih ljepota, zemljišta izuzetno pogodnog za uzgoj vinove loze, maslina i voćnih stabala.

Momjan je podijeljen na Gornji i Donji Momjan, a u Donjem se nalaze zvonik visok 22 metra i crkva Sv. Martina sagrađena u 15. stoljeću. Sa zapadne strane crkve, na stijeni, ostaci su starog dvorca uz kojeg su vezani važni događaji iz prošlosti sjeverne Istre .

Bogatstvo faune – fazani, srne, veprovi i ostale životinje te velik broj zaštićenih i nezaštićenih ptica pjevica, predstavljaju pravo bogatstvo i daju osnovu za razvoj lovnog turizma. Ugostiteljska ponuda sadržava kvalitetnu lokalnu kuhinju koja je osnova za agroturizam. Momjan zahvaća široko područje sa više malih zaselaka. Različitost krajolika uživa se na izletima i šetnjama Momjanštinom u ugođaju suglasja i sklada čovjekovog djelovanja  i prirode.

U vinogradima se, osim malvazije, proizvodi momjanski muškat visoke kvalitete, poznato i cijenjeno piće još na dvorovima Italije i Beč

Zbog mnogih izvora vode i sretnog smještaja momjanski je kraj bio naseljen i u pretpovijesno doba, o čemu govore i nalazi u spiljama Cingarele. Momjan je bio sjedište prethistorijske gradine, a vjerojatno naseljen i u rimsko doba (Castrum Mammilianum). Prvi put se spominje 1035. u jednom carskom dokumentu.

Momjanski kaštel

Momjanski kaštel sagradio je devinski vlastelin Wosalcus de Mimiliano na stjenovitom vidikovcu koji se uzdiže nad dolinom potoka Argille. Dvorac je neko vrijeme bio u posjedu goričkih grofova te njemačkih plemića Raunichera, da bi 1548. g. bio prodan staroj plemićkoj obitelji Rota porijeklom iz Bergama koja ga je popravila i u njemu obitavala do 1835. godine. Od drevnih znamenitosti kaštela s visećim mostom još su vidljivi ostaci zida, kule i portal s lukom i dva veličanstvena kamena polustupa.

Svjedočanstva o veličanstvenoj građevini ostavili su važni posjetitelji, među kojima slavni biskup Tommasini koji u XVII. st. opisuje predivni dvorac i grb obitelji grofova Rota s natpisom: Simeon comes rota eques decori, et comodo (Vitez Simeone Rota ljubitelj ukrasa i ugode). U dvorcu se u ono vrijeme nalazilo nekoliko topova, bačva od sto i više barila vina i mala obiteljska kapela sv. Stjepana prvomučenika.