Župna crkva sv. Servula, Buje

       Župna crkva sv. Servula podignuta je na temeljima stare trobrodne romaničko-gotičke crkve iz XIII. st. koju je opisao novigradski biskup Tommasini. Tijekom XVIII. st. zbog čestih boravaka novigradskih biskupa u Bujama postalo je važno duhovno središte. Graditeljski radovi rekonstrukcije crkve započeli su 1754. godine a završili 1784. godine prema nacrtu arhitekta Zuanna Dongettija iz Milana koje je izgradio piransku župnu crkvu te druge crkve u Istri.  Njegovo djelo kasnije dovršava Antonio Naiber iz Kopra.

          Na nedovršenoj fasadi još su vidljivi mnogi elementi stare porušene crkve – žrtvena posuda isklesana u bijelom vapnencu, dijelovi stupova i kapitela, dok je portal s lunetom u obliku morske školjke djelo bujskog majstora graditelja F. Urizija jedini dio pročelja završen u cijelosti. Ova je crkva sagrađena u barokno-klasicističkom stilu, impozantne arhitekture koja se očituje u bačvastom svodu, eliptičnoj kupoli, slavoluku prezbiterija koji podupiru veliki kameni stupovi, širokim vijencima i pilastrima koji stvaraju dojam monumentalnosti i prozračnosti. Prezbiterij je od ostalog prostora odijeljen slavolukom koji podupiru veliki stupovi građeni od jednog jedinog kamenog bloka te mramornom balustradom.

        Crva ima sedam oltara, a na glavnom oltaru smještena su dva remek djela venecijanskog kipara Giovannija Marchiorija iz 1737. godine a predstavljaju likove sv. Servula i sv. Sebastijana. Ove skulpture zaslužuju osobitu pažnju u umjetničkom opusu ovoga stvaratelja kojega smatraju jednom od najistaknutijih ličnosti unutar venecijanskog kiparskog kruga do pojave Antonija Canove. Na bočnom zidu prezbiterija smještanaje slika «Smrt biskupa Negrija» s panoramom Buja iz XVIII. st. Na zidu u pozadini glavnog oltara nalaze se dvije slike izuzetne umjetničke vrijednosti venecijanskog slikara Giuseppea Camerate s prikazom «Čuda» i «Mučenja sv. Servula», bujskog zaštitnika. Unutrašnje zidove crkve krasi pet velikih platna sa parabolama iz Evanđelja iz XVIII. st. venecijanske izrade, potpisana F.T.P.V. (možda Francesco Trani) i označena godinom 1784. Godine 1794. izgrađeni su i bogato ukrašeni propovjedaonica i biskupski tron. U sredini svoda ističe se veliki luster, djelo čuvene izrade koje je jedno vrijeme krasilo kazalište Tartini u Piranu.

       Uz mnoga ostala vrijedna djela koja se nalaze u ovome svetištu, potrebno je izdvojiti izuzetno vrijedne orgulje s jednom klavijaturom, djelo venecijanskog majstora Gaetana Callida iz 1791. godine. Neokrnjena originalna prvobitna struktura daje im osobit zvuk koji ih, uz raskošnu baroknu dekoraciju čini jednim od najznačajnijih takvih instrumenata na našim prostorima. Bujske orgulje među rijetkima su sačuvale prvobitnu strukturu što im omogućuje osobitu raskoš zvukovnog timbra.

Izvor: Buje