Otok Vis

       Otok Vis je najistureniji  hrvatski otok s površinom od 90,3 km2. Otok Vis nalazi se između 43° 12” i 43° 48′ 6” sjeverne širine, i 16° 3′ i 15° 48” istočne dužine od Greenwicha. Hvarski ga kanal dijeli od otoka Hvara, a Biševski od otoka Biševa. Od obale je udaljen 45 do 55 km, ovisno o tome od koje se točke mjeri ta udaljenost. Od talijanske je obale udaljen oko 110 kilometara.
Otokom se protežu tri brdska lanca između kojih se nalaze krška polja. Najveća su uzvišenja Hum (587 m), Sveti Duh (563 m) i Mali hum (514 m).

        Najveća mjesta na otoku su Vis (1.776 st.) i Komiža (1.523 st.). Ostala naselja razvila su se u unutrašnjosti otoka na rubovima polja ponajviše duž stare ceste Vis – Komiža: Podselje, Marine Zemlje, Podšpilje, Podstražje, Žena Glava, Podhumlje. Na jugoistočnom dijelu otoka su naselja; Milna, Brgujac i Rukavac. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2001. Vis je imao ukupno 3.637 stanovnika.

Stanovnici se pretežito bave poljodjelstvom, ribolovom i turizmom. Obale su otoka strme i razvedene. Na zapadu je otoka Komiški zaljev, a na sjeveru Viška luka.

         Otok Vis pripada jadranskom tipu sredozemne klime sa vrućim i suhim ljetima te blagim i vlažnim zimama. Prosječno ima preko 2600 sunčanih sati godišnje. Temperature su u ljetnim mjesecima iznad 24°C, a u zimskim iznad 6°C. Godišnje padne manje od 800 mm oborina.

      Otok je bio naseljen još u pretpovijesno doba. Bio je mjesto starogrčkog naseljavanja, a iz tog doba datira i starovjekovno naselje Issa. Poslije prijelazi pod staro rimsku vlast.
U ranom srednjem vijeku se nalazi u starohrvatskoj državi. Poslije je često mijenjao vladare, odnosno za vladare je imao Mletke. Tada je Vis doživio napad Katalonaca u službi napuljskog kralja, a koji su opustošili otok. Zbog potrebe obrane sagradili su utvrđena naselja Kut i Luku od kojih je nastao suvremeni Vis. Za napoleonskih vremena za vladare su imali Francuze, pa čak i Engleze. Poslije pada Napoleona i Mletačke republike, Vis dolazi pod vlast Habsburga.
Daljnjim upravnim reorganiziranjem monarhije, Vis postaje dio carske pokrajine Dalmacije, koja je nakon austro-ugarske podjele monarhije potpala pod austrijski dio. U blizini otoka Visa se 1866. godine odigrala viška bitka, koja je umnogome utjecala na daljnji razvoj događaja na istočnoj jadranskoj obali. Pobjedom austro-ugarske mornarice privremeno su zaustavljena talijanska posezanja za Visom i čitavom Dalmacijom.
Raspadom Austro-Ugarske, Vis potpada pod talijansku okupaciju (1918-1921), a zatim postaje dio Kraljevine SHS. Po izbijanju Drugoga svjetskoga rata, otok Vis je ponovno 1941. okupirala Italija a nakon kapitulacije Italije 1943. vlast na otoku preuzimaju partizani.
U bivšoj Jugoslaviji,  Vis je zbog svog strateškog položaja bio otok zatvoren za strance (zabrana dolaska stranaca je ukinuta tek 1989.) i čitav je pretvoren u veliku vojnu utvrdu. Na površini od svega 90 km2 nalazilo se više od 30 vojnih objekata, uključujući podzemnu vojnu bolnicu i tunel za zaklon ratnih brodova. Posljedica polustoljetne izolacije bilo je gospodarsko zaostajanje i nemogućnost turističkog razvoja, a s tim povezano i veliko iseljavanje stanovništva. Jugoslavenska vojska je napustila otok tek 30. svibnja 1992. godine, 4 i pol mjeseca nakon međunarodnog priznanja Hrvatske.