Brinje

       Brinje je naselje u sjeverozapadnom dijelu Like te općina u Ličko-senjskoj županiji, smještena u Brinjskom krškom polju u sjeverozapadnom dijelu Gackog polja u brinjskoj zavali, na trasi Jozefinske ceste te uz današnju autocestu Zagreb – Split i na križištu državne ceste Duga Resa – Josipdol – Žuta Lokva –Senj ( stara Jozefinska cesta). Mjesto se smjestilo između obronaka dvije kršne planine Velebita i Male Kapele. Kroz mjesto prolazi 45. paralela sjeverne zemljopisne širine.

       Brinje je sjedište općine koja se prostire između obronaka Velike Kapele i Velebita.  Područje Brinjskog kraja zemljopisno se naslanja na Primorje, ali bez obzira na to klima je izrazito kontinentalna te je zbog temperaturnih inverzija ovo jedan od najhladnijih krajeva u Hrvatskoj, gdje su ljeta kratka i sušna, a zime duge i snježne. Domaće stanovništvo sačuvalo je svoj izvorni čakavski izričaj, a većinski stanovnici su Hrvati.
Općina Brinje ima površinu od 358,20 km² i 3256 stanovnika raspoređenih u 12 naselja s ukupno 1166 kućanstava.

Kontinuitet života na ovim prostorima teče još od razdoblja prapovijesti. Širi prostor Brinja i Brinjskog kraja ima svoju bogatu povijest o čemu svjedoče i neki brinjski prapovijesni nalazi s lokaliteta brda Humac. Ovdje su vidljive dvije terase s ostatcima prapovijesnih kuća, ognjišta i keramike te se smatra da je ovdje bio japodski Monetij (Monetium). Nedaleko od brda Humac također postoji bogato arheološko nalazište iz brončanog doba. Vrijedna je spomena i Siničić spilja kod sela Letinca iz mlađeg kamenog doba kao važan i jedinstven arheološki prapovijesni lokalitet. U njoj je živio paleolitski lovac 9500 godina prije Krista koji je na stijenama špilje ostavio neke slike koje do danas nisu odgonetnute. Na Humcu (564 m) vide se ostaci japodske gradine te nema tragova rimskih arheoloških nalaza.

Najstarije poznato stanovništvo Brinjskog kraja bilo je ilirsko pleme Japodi, o čemu svjedoči i postojanje njihovog stalnog naselja na tom području. Japodi se na ovom cijelom prostoru javljaju u kasno brončano doba u 9. i 8. st. prije Krista, a japodska kultura bila je živa i bogata te su Japodi s ovih prostora imali kulturne veze s Etrurcima i Grcima.

Dolaskom Hrvata na prostor Brinjskog kraja stvaraju se klice hrvatske srednjovjekovne države, gdje je hrvatski knez Borna proširio vlast na Dalmaciju i Liburniju. Tijekom 9. i početkom 10. st. vlast nad cijelim prostorom Like ima hrvatski ban.

Neki povjesničari smatraju da je Brinje nekoć bilo zasebna hrvatska plemenska župa i da je oko 1300. godine zajedno s Gackom župom došla pod vlast krčkih knezova koji će se oko 1430 prozvati Frankopani. Osim što su podigli tvrdi grad Sokolac i Ilovik, oni su gradili i crkve, samostane te razvijali pismenost i kulturu.

U povijesnim se dokumentima prvi put zapis imena Brinje spominje 1343. kao »Brigna», a iste godine u lipnju pod imenom » Bregne». Knez Nikola IV. Frankopan u Brinju je 1411. prinio hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda. Sam grad je u ruševinama, a sačuvana je i obnovljena trokatna gotička kapela Sv. Trojstva. Krčki knezovi Frankopani su krajem 14. st. dobili u posjed Gacku i Brinje te sagradili utvrđeni grad Jelovik kao svoje upravno i administrativno središte.

U razvijenom srednjem vijeku Brinje postaje važna trgovačka postaja na cesti koja je vodila od Senja preko Modruša u unutrašnjost Hrvatske. Oko Sokolca vremenom se razvilo trgovačko podgrađe i naselje Brinje koje je bilo pod zaštitom frankopanske tvrđave Sokolac.

Raspadom Jugoslavije i uspostavom Republike Hrvatske 1991. Brinjski kraj aktivno se u tijeku Domovinskog rata 1991. uključuje u obranu hrvatskih prostora od srbočetničke agresije. Brinje, a posebice rubni dijelovi općine u tijeku Domovinskog rata pretrpjeli su velika razaranja i velike ljudske žrtve. U novom teritorijalnom ustroju Republike Hrvatske 1993. godine Brinje postaje općina u sastavu Ličko-senjske županije.

Kapela sv. Trojstva, Brinje

Posted: 14. prosinca 2021.

Potkraj 14. i početkom 15.st. na uzvišici usred Brinja svoj tvrdi temelj u gotičkom stilu našla je danas vremenom oronula kapela sv. Trojstva. Gradili su je krčki knezovi tzv. Frankopani, a izveli su je češki majstori kao dvokatnu trolisnu reprezentativnu palaču sa velikim „češkim“ prozorima. Nakon propadanja Frankopana kapela Sv. Trojstva pripada Senjskoj kapetaniji u […]

Župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, Brinje

Posted: 14. prosinca 2021.

         Župna crkva Uznesenja Marijina u Brinju prvi put se spominje 1388. kao crkva Sv. Marije sa samostanom augustinaca. U crkvi je 1476. pokopan Bartol Frankopan, a nadgrobna mu je ploča postavljena pred oltarom Sv. Bartolomeja. Iste godine je knez Ivan VIII. Frankopan dao augustincima neke posjede u brinjskoj okolici, a kasnije […]

Stari grad Sokolac, Brinje

Posted: 14. prosinca 2021.

        Sokolac, spomenik nulte kategorije i jedan od najljepših spomenika srednjovjekovlja, u povijesnim izvorima se prvi put spominje u 14. stoljeću. Brinje je, na prostoru Like, uz Modruš, bilo najvažnije sjedište knezova Krčkih, u kojem su oni ugostili brojne europske značajne ličnosti poput kralja Žigmunda 1412., danskog kralja Ericha VII 1424. i […]

Kapela sv. Vida

       Kapela sv. Vida potječe iz 14. stoljeća i jedna je od najstarijih sakralnih građevina u Brinju. Nalazi se nedaleko od centra Brinja u podnožju brda Humca. Danas je to grobna kapela koja je u povremenoj funkciji. Radi se o gotičkoj građevini sa svetištem šiljastog oblika i sa zvonikom uz glavno pročelje. Na pročelju su u kamenu uklesana dva grba, slijeva je staro znamenje knezova Frankopana, a zdesna je grb knezova Divinskih. Na pročelnom zidu tornja ugrađena je kamena medvjeđa glava sa prednjim nogama.
Zvonik nepravilnog tlocrta je najsačuvaniji dio srednjovjekovne crkve. Danas župe Brinjskog kraja pripadaju Otočkom dekanatu Gospićko-senjske biskupije.

Kapela sv. Fabijana i Sebastijana

         Kapela sv. Fabijana i Sebastijana je zaštićeni spomenik kulture nulte kategorije i jedan od najstarijih sakralnih objekata na području općine Brinje. Stilske karakteristike ovog zdanja govore da se radi o kasnoromaničkoj sakralnoj građevini koja je nastala u 14. stoljeću. Smještena je u užoj urbanoj jezgri uz državnu cestu D-23 Duga Resa – Senj. Ima posebne vrijednosti i svoju karakterističnost. Radi se o jednobrodnoj građevini sa zaobljenim svetištem i zvonikom na preslicu iznad pročelja zatvorenog trijema. Na kapeli sv. Fabijana i Sebastijana traju završni restauratorski radovi kako bi bila stavljena u funkciju.