Župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, Brinje

         Župna crkva Uznesenja Marijina u Brinju prvi put se spominje 1388. kao crkva Sv. Marije sa samostanom augustinaca. U crkvi je 1476. pokopan Bartol Frankopan, a nadgrobna mu je ploča postavljena pred oltarom Sv. Bartolomeja. Iste godine je knez Ivan VIII. Frankopan dao augustincima neke posjede u brinjskoj okolici, a kasnije je neke posjede dao i pavlinima, iako je samostan pravorijekom u Senju iz 1497. ostavljen augustincima. No, zbog turske opasnosti čini se da oni, kao ni pavlini, nisu još dugo boravili u brinjskom samostanu, jer se u njemu 1506. spominju franjevci, a 1509. i dominikanci..

      Potkraj 17. stoljeća pop Marko Mesić, brinjski župnik i ličko-krbavski arhiđakon, sagradio je novu župnu crkvu u Brinju, čini se na temeljima nekadašnje samostanske crkve iz frankopanskog razdoblja. Crkvu je 1713. posvetio senjsko-modruški ili krbavski biskup Adam Rattkay. Župna crkva u Brinju obnovljena je 1846. i tom je prilikom izgubila svoj „prijašnji vrlo lijepi reljefni ukras“, kako je 1852. zabilježio Pavao Kušan i svojoj knjizi o povijesti Ogulinske pukovnije. Godine 1884. crkvu je teško oštetio požar, nakon čega je opet bila obnovljena.

Crkva je jednobrodna prostrana građevina s poligonalnim svetištem na čije pročelje je naslonjen zvonik. U crkvi se nalazi nadgrobna ploča Matije Čubranića iz 1511. U crkvi se danas čuva ulomak jedne kamene ploče s početka 16. st. s glagoljskim natpisom.