Stradun, Dubrovnik

       Stari Dubrovčani ulazili su u grad kroz dva glavna ulaza istočni na Pločama i zapadni na Pilama. Pokretni drveni mostovi podizali su se i spuštali, čime bi tijekom noći bio onemogućen prilaz nepozvanima. Prolaskom kroz Vrata od Pila gdje se ljeti susreću kostimirani gradski stražari, silazi se do glavne gradske ulice Place ili Straduna.

Glavni otvoreni komunalni prostor Dubrovnika, omiljeno dubrovačko šetalište i okupljalište, mjesto svih velikih pučkih svečanosti i procesija, Stradun, najšira i najljepša gradska ulica dijeli staru gradsku jezgru na sjeverni i južni dio i glavna je trgovačka arterija stare dubrovačke jezgre. Nastala je krajem XI. stoljeća, kada je nasut plitki morski tjesnac koji je odvajao nekadašnji otočić Lave i naselje na njemu od kopna i drugog naselja. Svoju pravu funkciju Placa je dobila potkraj XII. stoljeća, kada su oba naselja jedinstvenim gradskim zidom povezana u jednu urbanu cjelinu. Naziv Placa dolazi od latinskog pojma “platea communis” ili mjesto odvijanja svih najvažnijih javnih događaja, dok drugi naziv Stradun, venecijanskog je podrijetla i označava veliku ulicu. Na istočnom početku Straduna smjestila se Velika Onofrijeva fontana, koja je dobila ime po graditelju dubrovačkog vodovoda iz 15.st. dugog 11.7 km kojim je iz zaleđa Dubrovnika iz mjesta Šumet voda dovedena u kameni grad. Onofrio della Cava gradi dvije fontane, a ona manja smještena je u blizini gradskog zvonika. I danas je ugodno rashladiti se svježom vodom iz dubrovačkih fontana, dok sa zvonika otkucavaju ure vrućih ljetnih dana.

       Gradski zvonik sa satom izgrađen je 1444. godine i visok je 31 metar. Godine 1509. glasoviti ljevač Ivan Rabljanin izlio je i zvono i zelence Bara i Mara. Dubrovački zelenci sa zvonika otkucavaju svake pune ure udarcima broja sati, „rebate“ nakon tri minuta, te se oglašavaju ponovno svakih pola sata.U prostoru između Gradskog zvonika i palače Sponza nalazi se Luža, stara zvonara čija su zvona zvonila za saziv vijeća Dubrovačke Republike ali i na uzbunu od požara i drugih opasnosti. Luža je izgrađena 1463., a temeljito je obnovljena 1952.

      S lijeve strane je monumentalna gotičko-renesansna palača Sponza, jedna od najljepših palača u Gradu, koja je do danas uspjela sačuvati svoj prvotni izgled. U vrijeme Republike tu je bio smješten carinski ured i skladišta, pa se palača naziva i Divona (od dogana – “carina”). Osim carine, u zgradi se nalazila državna kovnica novca, državna blagajna, i riznica. Projekt za ovu palaču izradio je dubrovački majstor Paskoje Miličević. Danas se u zgradi Sponze nalazi najvažnija kulturna ustanova – dubrovački Državni arhiv. U njemu se čuvaju svi dokumenti koji obuhvaćaju razdoblje od XII. stoljeća do propasti Dubrovačke Republike, koji po svojoj građi spada u najznačajnije arhive svijeta..Osobito je vrijedna zbirka zakonskih i pravnih knjiga, a među njima posebno Dubrovački statut iz 1272. godine. Dubrovački Orlandov stup krasi lik srednjovjekovnog viteza s mačem tipičnog gotičkog osmijeha na licu uokvirenom uvojcima i spada u najljepše Rolande Europe. Izradio ga je prema ugovoru iz 1418. Bonino iz Milana, uz pomoć domaćih majstora.

       Orlandov stup je simbol državnosti na čijem jarbolu se vijorila državna zastava dubrovačke Republike, a danas zastava Republike Hrvatske. U vrijeme Feste sv. Vlaha, dubrovačkog zaštitnika Orlandov stup krasi barjak s njegovi likom, a u vrijeme Dubrovačkih ljetnih igara barjak Libertas.

Izvor: TZ Dubrovnik