Pustinja Blaca, otok Brač

         Pustinju Blaca (samostan) osnovali su u 16. stoljeću hrvatski svećenici glagoljaši koji su pred Turcima pobjegli na otok  Brač. Do Pustinje Blaca može se doći iz više smjerova, ali uvijek samo pješice. Staza koju su stoljećima utabale mazge i konji i dalje je jedina veza s vanjskim svijetom. Posjetitelji se mogu voziti od Nerežišća, preko Vidove gore, do predjela Dragovoda, a zatim pješačiti oko pola sata do Blaca. Do muzeja i samostana u Blaci može se doći i brodom iz Bola do uvale Blaca, gdje se nastavlja polusatnom šetnjom.

        Početak pustinje bila je pećina pregrađena kamenjem – prvo utočište poljički svećenika. Uz strmu liticu redovnici su dogradili crkvu i samostan, stambene i gospodarske objekte, a nepregledne šume pretvorili u bogate vinograde i maslinike. Pravo je čudo kako su se Blačani borili protiv divlje prirode i oskudnog otočnog zemljišta i održavali takve uvjete puna četiri stoljeća. Blački su glagoljaši svojim radom i zalaganjem stekli veliko imanje – poljoprivredne površine, trgovačke brodove, bogatu knjižnicu, tiskaru…

       Sačuvani inventar pustinje, današnjeg muzeja, uključuje i vrijednu astronomsku zbirku posljednjeg redovnika , don Nikole Milićevića, koji je preminuo 1963. godine. Blaca su izuzetan spomenik ljudskog rada i trajanja, s iznimnim povijesnim, gospodarskim, umjetničkim i znanstvenim sadržajem.

          Pustinja Blaca pravi je prirodni i kulturni fenomen, čudesna oaza mira i uspomena na davna prošla vremena.