Otok Unije

      Otok Unije je ovršinom najveći među otočjem koje okružuje Lošinj. Zahvaljujući dobrom geoprometnom položaju na ulazu u Kvarner, izvorima pitke vode i prostranom plodnom tlu kroz sva povijesna razdoblja imala svoje žitelje.

Stariji naziv otoka Nia vjerojatno dolazi od (he)neios, što na grčkom znači „njiva“, a odnosi se na plodno Polje koje je sastavom tla (prapor) vrlo slično onom na otoku Susku, Velim i Malim Sarakanama i lošinjskom poluotoku Kurila. Taj kontinuitet naseljenosti, od prapovijesti pa sve do danas potvrđuju brojni arheološki nalazi otkriveni kako na kopnu tako i u podmorju otoka.

Ostaci rimske vile, krhotine crijepova i opeka svjedoče o drevnoj naseljenosti otoka. Unije su bile naseljene i prije Starog vijeka, što sugerira naziv Gradina za lokacije na krajnjem sjevernom i na krajnjem jugoistočnom kraku otoka, što je inače naziv za stare ilirske utvrde u našim krajevima.

Sjeverna i istočna strana otoka strme su i kamenite, obrasle zelenilom crnike, dok su južna i zapadna strana ravnije i tvore zaljev u kojem se nalazi jedino mjesto na otoku, koje u zrcalu mora odslikava pročelja svojih kuća i plodnih polja. Najviša točka otoka je Kalk (132 m).

Na otoku  je nekoliko restorana, slastičarna, pekara, pošta i trgovina, a smještaj pružaju mještani u svojim sobama i apartmanima.

Na otoku se nalazi i mala zračna luka, 30 km od pulske i 8 km od lošinjske zračne luke. Zapadna strana otoka je pristupačnij, prvenstveno  zaljev Maračol u kojem je more najdublje.

Redovna brodska linija povezuje otok s Lošinjem, a nekoliko puta tjedno otok je povezan katamaranskom vezom i s Rijekom. Na otoku nema automobila.