Boljun

         Boljun se smjestio  na brežuljku iznad plodne doline Boljunskog polja i toka Boljunčice  pripada općini Lupoglav. Mjesto je bilo naseljeno još u prapovijesti, a brojni su i arheološki nalazi iz rimskog razdoblja i ranog srednjeg vijeka. Od 12. do 14. st. bio je pod vlašću akvilejskih patrijarha, a od 15. st. u sklopu je Pazinske knežije.

            Od 15. do kraja 17. stoljeća gradić je bio na svom vrhuncu, u to vrijeme je imao je svoje suce i župana, vlastite zakone i u njemu je živjelo i do 130 obitelji.  Boljun je bio jedan od centara glagoljaške pismenosti, o čemu nam danas svjedoče glagoljski natpisi urezani u kamenu , ali i brojni sačuvani dokumenti u arhivima: matične knjige, godišnji izvještaji o poslovanju bratovština, misali, brevijari i dr…

         Glavna ulica s dugačkim nizovima kuća proteže se duž sljemena brežuljka. Sačuvan je srednjovjekovni kaštel s kružnim i četverokutnim kulama, skladište za desetinu na glavnom gradskom trgu, s gradskom ložom u prizemlju. U sklopu cjeline nalaze se i crkva Sv. Kuzme i Damjana, crkva Sv. Fabijana i Sebastijana, te crkva Sv. Jurja iz 16. st., proširena u 17. stoljeću kada se gradi i zvonik. Pogled se proteže na plodnu dolinu Boljunčice i planinski masiv Učke nad njom.

Znamenitosti

         Crkva Sv. Kuzme i Damjana, izgrađena u 12. stoljeću, nalazi se na ulazu u mjesto Boljun, uz nekadašnja Vela vrata koja su porušena nakon Prvog svjetskog rata kako bi se omogućio prolaz većim vozilima. Uz nju, uz cestu koja vodi iz doline prema Boljunu, nalazi se i Crkva Sv. Fabijana i Sebastijana, također iz 12. stoljeća. U sakristiji Crkve Sv. Kuzme i Damjana ugrađen je glagoljski natpis iz 1543. godine, dok latinski natpisi iz 1698. i 1705. svjedoče o kasnijim obnovama crkve. Oni su ugrađeni iznad ulaza i na trijumfalnom luku.

Župna crkva sv. Jurja

           Župna crkva sv. Jurja ima kasnogotičko poligonalno svetište, a unutar crkve možemo pronaći i više originalnih glagoljskim natpisa. Prema latinskom natpisu na zvoniku (1645.), možemo zaključiti da je boljunski zvonik jedan od najstarijih u Istri.  Neobični kameni “češeri” koji su raspoređeni po zidu koji okružuje crkvu, kao i reljefno oblikovani rubnici popločenja, vjerojatno su preuzeti s neke stare zgrade. Glagoljsko-latinski natpis iz 1641. posljednjeg boljunsko župnika – glagoljaša Bernarda Velijana, vidljiv je na stražnjem vanjskom zidu crkve.

Boljunski kaštel

         Boljunski kaštel građen je i obnavljan od 11. do 17. stoljeća. U ratnim vremenima uspješno je pružao utočište stanovnicima Boljuna i okolice. U dvorištu je donedavno bila cisterna za vodu, koja je sada zatrpana i prilagođena za korištenje tijekom raznih događanja. Kod  okruglog kamenog stola pruža se prekrasan pogled na dolinu. Lako možemo zamisliti kako su s ovog vidikovca branitelji Boljuna promatrali dolazak mletačkih plaćenika iz Plomina 1612. godine. U to su vrijeme od kaštela Pazinske knežije jedino kašteli Boljun i Pazin uspješno odolijevali napadima. Na sjevernom uglu dvorca nalaze se “mala gradska vrata”