Trg bana Jelačića, Zagreb

          Trg bana Josipa Jelačića glavni je zagrebački trg. Skraćeno ga se naziva svakako: Trg bana Jelačića, Jelačićev trg; lokalno je poznat i kao Jelačić-plac; stariji nazivi su Trg Republike (od 1947. do 1990. godine) i Harmica (od mađarskog harmincz – 30) jer se tu ubirala tridesetina, tj. postojala je mitnica na kojoj se ubirala daća.

Na tom trgu su se dočekivali razni povijesno-politički i povijesno-športski događaji. Jedan od najznačajnih događaja je sigurno 16. srpnja 2018., nakon osvojenog drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu u nogometu 2018. gdje je hrvatske nogometne reprezentativce dočekalo 550 000 navijača.

Njime dominira kip bana Josipa Jelačića kipara Dominika Fernkorna, danas okrenut prema jugu. Kada je kip 1866. godine prvi put postavljen na trg, gledao je prema sjeveru, iz razloga što u to doba južni dio grada još nije postojao, već su to još bile oranice i male seoske nastambe. Kip je gledao na centar grada, Markov trg. Pogrešan je pučki mit koji govori da Ban gleda prema Mađarskoj, iako je utemeljen na stvarnim povijesnim činjenicama. Godine 1947. komunistički je režim uklonio kip, a 1990. godine je kip bio ceremonijalno vraćen na trg. Od nakon Drugoga svjetskoga rata do 1990. godine, kada mu je vraćeno staro ime, trg je nosio ime Trg Republike.

Na istočnoj strani trga nalazi se fontana koja je suvremena verzija Manduševca, iliti Mandušinog zdenca. Po legendi, Zagreb je dobio ime po lijepoj Manduši koja je, zagrabivši vode iz tog zdenca, napojila vojsku koja je tuda prolazila.

Trg se nije oduvijek nalazio u krugu grada, već je bio prazna poljana ispod zidina Gradeca i Kaptola, na kojoj su obitavali došljaci kojima je pristup gradu bio zabranjen. Širenjem grada na Ilicu i Staru Vlašku i Trg bana Josipa Jelačića je postao najužim dijelom grada. Do 1975. godine na trgu je bio pušten automobilski promet. Danas je to glavna gradska šetnica u kojem jedino tramvaj prometuje.

Izvor: Wikipedia