Stari grad, Varaždin

          Varaždinska feudalna utvrda, od davnina nazivana Stari grad, najznačajnija je povijesna građevina Varaždina. Bila je središte plemićkog posjeda, vlasnički i pravno odvojenog od kraljevskog i slobodnog grada Varaždina. Današnja utvrda građena je od 14. do 19. stoljeća. Najstariji njen dio je središnja kula. Klupe i baldahini u njenom prizemlju najljepši su primjeri gotičke svjetovne plastike na sjeveru Hrvatske.

       Za ratova s Turcima u 16. stoljeću pregrađena u renesansni Wasserburg, utvrdu – dvorac okružen visokim zemljanim nasipima s bastionima, opkoljen dvostrukim pojasom vode. Pregradnju su u drugoj polovici 16. stoljeća izveli talijanski graditelji iz okolice Coma na čelu s glavnim carskim graditeljem utvrda na Slavonskoj granici Domenicom del Lalliom. Tijekom prošlosti bila je vlasništvo mnogih značajnih plemićkih obitelji, grofova Celjskih, Ivana Ungnada, Jurja Brandenburga te hrvatskog bana Tome Erdödyja i njegovih nasljednika. Godine 1925. postala je vlasništvo grada Varaždina.

      U počast milenijske obljetnice hrvatskog kraljevstva otvoren je u Starom gradu 1925. godine Gradski muzej Varaždin. U njegove prostore smjestile su se zbirke najstarijeg, Kulturnopovijesnog odjela, čije su brojne zbirke i u naše vrijeme izložene u stilskim sobama. Najvrijednije su zbirka cehovskih predmeta, namještaja, povijesnih portreta, oružja, slika, satova, porculana i stakla koje uz mnoge druge predmete svakodnevnog života varaždinskog plemstva i bogatog građanstva posjetitelji i danas mogu vidjeti u 40-ak muzejskih prostorija. Posebno su vrijedne zbirke s predmetima iz ostavštine dvaju proslavljenih Varaždinaca, političara i književnika Ivana Kukuljevića Sakcinskog i jezikoslovca Vatroslava Jagića.

 Izvor: TZ Varaždin