Pavlinski samostan Svetice, Ozalj

           Pavlinski samostan Svetice jedan je od triju aktivnih pavlinskih samostana u Hrvatskoj. Smješten u Sveticama kod Ozlja, u Karlovačkoj županiji, poznat je kao mjesto nastanka Gazophylaciuma Ivana Belostenca, po frankopanskoj crkvi i kriptama plemića te kao mjesto ukopa slovenskoga mučenika Janeza Strašeka.

            Gospa Svetička, zaštitnica samostana, štuje se u mjestu još od 1520. Prvi dio samostana i crkve izgrađen je 1627. dolaskom pavlina iz Kamenskog u Svetice, u zbjegu pred Osmanlijama. Dovršen je 1660. zaslugom prvog priora samostana, oca Ivana Belostenca. Prvotno gotička crkva kasnije je barokizirana, a do danas su očuvane ručno rezbarene korske klupe, oltari, propovjedaonica, orgulje, crkveno posuđe, kipovi te slike Ivana Rangera i Gabriela Tallera.

              Današnja župa utemeljena je 1779. godine, s ogrankom u Svetičkom Hrašću, u kojem se nalazi kapela sv. Ivana Krstitelja iz 17. stoljeća. Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije potječe iz 17. stoljeća, a izgrađena je na temeljima starije crkve iz 15. stoljeća.

           U sklopu samostana nalaze se biblijski vrt o. Belostenca, križni put i postaje molitve svete krunice, pećina-kapelica Gospe Lurdske, Jaslice Male Gospe (mjesto molitve supružnika željnih djece), Mali dvor Kralja Ljubavi (kapelica euharistijskog klanjanja), Oaza Svete Obitelji (mjesto molitve i odmora za svećenike i supružnike) te “Kutak za dušu”, koji čine spomen-dvorana o. Strašeka, Marijine misije milosrđa (obiteljski apostolat) i Zaklon sv. Mihaela arkanđela, sve redom molitveni prostori.

Zahvaljujući djelovanju pavlina Marka Glogovića, u blizini crkve nalazi se sigurna kuća “Srce Marijino”, u kojoj žive samohrane majke s djecom.

        Uz godišnje obilježavanje mučeništva Janeza Strašeka, u samostanu se održavaju mjesečne obiteljske duhovne obnove (“Svetičke subote”), “Vikendi Srca Marijina”, “Molitveni sabori za nerođene” (u rujnu) i drugi događaji. U samostanu djeluje i Bratovština Svetih anđela čuvara.

Izvor: Wikipedija