Ozalj

Ozalj je gradić, smješteno u Karlovačkoj županiji u središnjoj Hrvatskoj. Nalazi se na obali rijeke Kupa, oko 15 kilometara sjeverozapadno od Karlovca. Dobro je cestovno i željeznički povezan sa slovenskim gradovima gradovima Metlikom (oko 15 km), Črnomljem (oko 30 km) i Novim Mestom (oko 35 km).

Jedna od glavnih atrakcija u Ozalju je dvorac, koji datira iz 13. stoljeća i izvorno je sagrađen kao utvrda protiv Osmanskog Carstva. Dvorac je renoviran i sada služi kao kulturno i povijesno središte, gdje se održavaju izložbe i događaji. Možete posjetiti i crkvu Sv. Marije, koja datira iz 14. stoljeća i ima gotičke i barokne arhitektonske elemente.

Ostale znamenitosti u Ozalju uključuju stari gradski trg, gdje se nalazi nekoliko tradicionalnih hrvatskih kuća i zgrada, te rijeka Kupa, koja pruža mogućnosti za plivanje, ribolov i druge rekreacijske aktivnosti.

Povijest

           Ozalj ima dugu i bogatu prošlost. Prvi je put spomenut u pisanim izvorima u 13. stoljeću, a tijekom godina bio je dio različitih carstava i država, uključujući Osmansko Carstvo i Austro-Ugarsku Monarhiju.

Ozalj je bio posjed triju moćnih feudalnih hrvatskih porodica: Babonića, Frankopana (od 1398.) i Zrinskih (od 1550.). Palača Zrinskih, jedna od značajnijih građevina u gradu, izgrađena je 1556. godine od strane slavnog sigetskog junaka Nikola Šubić Zrinski. U 17. stoljeću Ozalj postaje neformalnom hrvatskom prijestolnicom, a u njemu stoluje ban Petar Zrinski. Tragičnim smaknućem pobunjenika protiv bečkog apsolutizma, bana Petra Zrinskog i grofa Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine, grad je opustošen i opljačkan.
U 18. stoljeću grof Rajmund Perlas ga je temeljito preuređivao, a sljedeći vlasnik, grof Theodor Batthyány, nadozidao je drugi kat i dao gradu barokni izgled. Od 1928. godine grad je bio u posjedu obitelji Thurn und Taxis, a posljednji vlasnik, knez Albert, darovao ga je Družbi braće hrvatskog zmaja.

Ozalj spada u prvu spomeničku kategoriju zbog svoje vrijednosti i u njemu se nalazi Zavičajni muzej koji sadrži vrijednu arheološku, kulturno-povijesnu, sakralnu i etnografsku zbirku. Među ostalim građevinama, izdvajaju se barokna župna crkva Sv. Vida (spominje se 1349.) i “kamena palača”, stara hidroelektrana iz 1908. godine.