Franjevački samostan Cres

      Franjevački samostanski kompleks smješten je uz samu staru gradsku jezgru. Kao što je uobičajeno, i ovaj se samostan nalazio izvan gradskih zidina, no širenjem grada s vremenom se našao u sklopu šireg centra grada. Samostanski kompleks čine crkva sv. Franje Asiškog sa zvonikom, dva klaustra, samostanske zgrade, te vrtovi i maslinici. Nekoć su se samostanske zemlje prostirale sve do obale mora. Danas se na tom prostoru nalazi brodogradilište, no stara vrata u zidu uz cestu svjedoče o nekadašnjem samostanskom posjedu.
Crkva sv. Franje Asiškog iz 13. stoljeća nalazi se uz samu cestu, a uz nju stoji jedan od tri creska zvonika sagrađen u 17. stoljeću. Zvonik je prepoznatljiv po kamenim glavama koje simboliziraju vjetrove: postavljene su na stranama svijeta s kojih pušu razni vjetrovi, a svaka glava ima drugačiji izraz lica koji simbolizira značenje tog vjetra. Blag izraz lica simbolizira blag vjetar, oštar izraz lica simbolizira oštar vjetar. U ovu gotičku crkvu ulazi se kroz renesansni portal nad kojim se nalazi luneta u obliku školjke i franjevački grb. U crkvi se nalaze lijepo uz rezbarene drvene korske klupe iz 15. stoljeća.
Ispod dva klaustra nalazi se po jedna velika šterna, vodosprema, a bunari na sredini služili su za izvlačenje vode kantom. U šterne se slijeva kišnica s krovova samostanskog kompleksa, čija velika površina omogućava obilan priljev vode. Stariji klaustar nešto je manji, a novi – sagrađen u 16. stoljeću i smješten uza samu crkvu sv. Franje Asiškog – ljeti se pretvara u glazbenu pozornicu na otvorenom.             Uz novi klaustar smješten je i samostanski muzej u kojem se čuvaju sakralna umjetnička djela, svilena misna ruha i obredni predmeti. Među vrlo dobro očuvanim drvenim skulpturama iz 15. i 17. stoljeća nalazi se i jedina potpisana drvena skulptura na otočju: „Madona s djetetom“ koje ju oko 1470. godine izradio Andrea da Murano. U muzeju se čuva i primjerak tzv. „Senjskog misala“ (punim nazivom „Misal po zakonu Rimskoga dvora“), inkunabule tiskane 1494. godine u glagoljaškoj tiskari u Senju. „Senjski misal“ ujedno je i prva knjiga tiskana u Europi na jeziku koji nije latinski (već starohrvatski) i pismom koje nije latinica (već glagoljica). Samo su tri primjerka preživjela do današnjih dana, a čuvaju se u Budimpešti, Sankt Peterburgu i Cresu.
Samostanske zgrade dijelom su namijenjene redovnicima (klauzura), a drugi dio prenamijenjen je u smještajne kapacitete.

Izvor:TZG Cres