Varaždinske Toplice

Na sjeveroistočnom rubu Hrvatskog zagorja, u zelenom okružju pitomih brežuljaka prošaranih livadama, vinogradima, voćnjacima i šumama, tik iznad doline riječce Bednje, smještene su Varaždinske Toplice.

Prirodni dar – izdašan izvor termalne vode – odredio je gradu položaj, dao mu ime i uvjetovao kontinuitet obitavanja i liječenje ljudi kroz sve kulturne epohe, od doba rimskog carstva kada im Rimljani nadjenuše ime Aqua Iasae, do današnjih dana u kojima ponovno oživljava duh mondenog lječilišta, suvremena termalna rivijera.

Varaždinske Toplice su najstarije termalne toplice u Hrvatskoj koje u svom središtu čuvaju i jedan od najznačajnijih kontinentalnih arheoloških kompleksa, iskopine rimskog termalnog kupališta koje je puna četiri stoljeća služilo svojoj svrsi.

Voda ovdje izvire iz dubine od gotovo 1800 metara, a njen put do vrha, gdje joj je temperatura na izvorištu 58 C traje približno 20 tisuća godina.

       Počeci modernog kupališnog lječilišta vezuju se uz slavnog liječnika Ivana Krstitelja Lalanguea, luksemburžanina rodom, koji krajem XVII. stoljeća djeluje u nedalekom Varaždinu, a lječilišni turizam počinje prije gotovo 185 godina kada se uvode stalni liječniki nadzor, a nešto kasnije i stalni kupališni liječnik i počinje izgradnja čvrstih objekata od kojih neki još i danas dobro služe.

      Početkom prošlog stoljeća Varaždinske Toplice su se svrstale među uglednija srednjeeuropska lječilišta a danas su cijenjena termalna rivijera s raznovrsnim liječilišno-rekreativnim sadržajima u okviru Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju.

        Svojim posjetiteljim toplice nude i posebne doživljaje u dane održavanja tradicionalnih turističkih manifestacija: Valentinovo, Topličko ljeto, Anin bal. Lovrečevo,  Kukuljevićevi dani, Dani barokne kuhinje, Martinje, Silvestrovo…

     Najstariji tragovi Varaždinskih Toplica sežu do III. st. p.n.e. kada je na ovom području živjelo je ilirsko pleme Jasi, po čijem su imenu Rimljani kasnije ovo mjesto prozvali Aquae Iasae. Već za vrijeme Jasa naselje je zbog izvora termalne vode, izraslo u značajno zdravstveno, obredno, kulturno pa i gospodarsko središte Gornje Panonije. Najveći procvat naselje je doživilo za Rimljana, od I.- IV.st. kada je to bio poznato liječilište Aquae Iasae. Naselje je potpuno propalo i opustošeno u IV. st. za vrijeme provale naroda.

      U srednjem vijeku na tom prostoru formira se naselje Toplissa, koje postaje posjed Zagrebačkog Kaptola i to ostaju više od osam stoljeća. Kako bi zaštitio svoj posjed Kaptol uz župnu crkvu gradi utvrdu (1376.). Tijekom XVI. stoljeća u vrijeme turske opasnosti, ova se utvrda dograđuje i pojačava kulama, opkopom (koji se punio vodom sa izvora termalne vode) i lančanim mostom. Uz tri postojeće ugaone kule, podignute su još dvije – istočna i zapadna.

      Po oslobađanju Slavonije, i prestanka turskih provala, 1695. godine, ova utvrda je preuređena u barokni dvorac koji je kasnije pretvoren u prvi kupališni hotel. Počeci modernog kupališnog lječilišta vezani su uz liječnika Ivana Krstitelja Lalanguea (porijeklom iz Luksemburga) koji je djelovao u Varaždinu u drugoj polovini XVII. st. i bio jedan od utemeljitelja hrvatske medicinske literature. Termalno lječilište (u današnjem obliku) počinje raditi od 1820., kada se uvodi stalni liječnički nadzor – 1838. i stalni kupališni liječnik. Početkom XX. st. Varaždinske Toplice, došle su na glas kvalitetnog termalnog lječilišta, i taj status imaju i danas.

Izvor: Wikipedija

Stari Grad

     Kako bi zaštitio svoj posjed, vlasnik Toplica, zagrebački Kaptol, 1376. godine uz župnu crkvu gradi kaštel (utvrdu). Tijekom XVI. stoljeća u vrijeme turske opasnosti dograđuje se kulama, grabištem kojeg je punio potok termalne vode i lančanim mostom. Uz tri ugaone kule dobiva još istočnu i zapadnu. Prestankom Turske opasnosti, 1695. godine kaštel je pregrađen u barokni dvorac i postaje prvi kupališni hotel. U XVIII. stoljeću zatrpano je okolno grabište, a krajem XIX. stoljeća pročelje Starog grada obnovljeno je u neogotičkom stilu.

      U dvorištu kaštela s impresivnim baroknim trijemom je lapidarij – zbirka rimskodobnih kamenih iskopina. Nasred dvorišta je kamena kada u kojoj je danas zasađeno cvijeće.

      U Starom gradu danas je smješten Zavičajni muzej Varaždinskih Toplica kojeg je 1937.g. osnovao toplički ljekarnik i polihistor mr. ph. Josip Čabrian. Zavjetni žrtvenici nimfama i drugim božanstvima, reljefi Nimfeja iz 2. stoljeća, ploča imperatora Konstantina Velikog, muzejski su eksponati koji svjedoče o neprekinutom kontinuitetu obitavanja i liječenja u Varaždinskim Toplicama.