Samostan i crkva sv. Antuna, Pula

       Samostan i crkva sv. Antuna u Puli je jedan od sakralnih spomenika grada Pule. Nalazi se tik uz jugoistočnu stranu Amfiteatra u samom središtu grada. Crkva djeluje tako monumentalno da je neupućeni posjetitelj drži katedralom, premda je sagrađena tek u 20. stoljeću. Crkva je posvećena sv. Antunu Padovanskom, a suzaštitnica crkve je sv. Terezija od Malog Isusa.

          Kamen temeljac nove crkve blagoslovljen je 4. listopada 1929. na blagdan sv. Franje, a svečani blagoslov završenog zdanja obavio je na Sve svete 1. studenog 1931. P. Tito Castagna, provincijal venecijanske Franjevačke provincije sv. Franje. On je ujedno bio i pokretač ove izgradnje novog samostana sv. Antuna i prvi franjevac koji se 1920. nastanio u Puli nakon ukinuća franjevačkih samostana u Puli i na otoku Verudi 1806. od strane Napoleonove vlasti. Ispočetka su fratri planirali izgraditi samostan pored crkve Gospe od Milosti u Šijani koju im je ustupila Porečko-pulska biskupija, ali su uskoro uvidjeli da je Šijana malo udaljena od grada koji je brojio 60 tisuća stanovnika, a imao je samo jednu župu. Fratri su najprije 1925. ustanovili dječje sirotište u nekadašnjoj gradskoj bolnici (stara zgrada desno od crkve) te improvizirali kapelu sv. Antuna Padovanskoga na mjestu današnje crkve, a 1929. započeli gradnju crkve.

         Pošto je crkva otvorena za bogoslužje, nastavio se graditi zvonik visok 45 m, koji je završen pred blagdan sv. Antuna 1932. Crkva je izgrađena “u čistoj, skladnoj i strogoj jednostavnosti romanike, u solidnoj strukturi da može odoljeti stoljećima”, od čvrstog kamena iz pulske okolice.  Zvonik crkve sv. Antuna s visinom od 45 m najviša je građevina u Puli.