Selca, otok Brač

     Općinu Selca na otoku Braču čine 4 glavna naselja (Selca, Sumartin, Novo Selo i Povlja i nekoliko zaseoka, koja odišu kulturom i poviješću, skrivenom ljepotom i dragim ljudima.

Selca su smještena na blagim obroncima brežuljka Pliš, na pola puta između mora i prostrane visoravni priobalnog pojasa, prepoznatljva su po višestoljetnoj klesarskoj tradiciji, kamenim građevinama i mnogim spomenicima. Selca odišu živom kulturnom energijom kojoj možete svjedočiti koračajući njenim kamenim ulicama.

Selca su od davnina bila poznata po vještini obrade kamena, o čemu svjedoče crkva iz doba neoromanike, fasade privatnih kuća, glavni trg te mnoge kamenom obložene ulice. Selca su mjesto s najviše spomenika po glavi stanovnika, a razasuti su po cijelom mjestu.

Trgom dominira crkva Krista Kralja, visine 45m, koja s pravom nosi naziv “Bračka katedrala”. U crkvi se između ostalog nalazi kip Srca Isusova, kojeg je izradio najpoznatiji hrvatski kipar Ivan Meštrović. Kip je poseban simbol mira izliven od streljiva, odnosno čahura preostalih nakon okolnih borbi u II. svjetskom ratu.

Povijest

         Selca se prvi put spominju u dokumentu Povaljskoj listini iz 1184. godine. U početku su Selca bila izrazito pastirsko naselje pa su kao i Povlja pripadala župi u Gornjemu Humcu. Zahvaljujući kamenoklesarstvu kasnije su se naglo podigla. To je uzrokovalo i crkvenu reorganizaciju pa su 1720. postala kapelanija, a 1815. godine posebna župa.

Isprave bilježe da su Selca 1678. godine imala 124 stanovnika, a 1763. već 400. Malena crkvica posvećena svetom Anti u koju je moglo stati tek oko 20 osoba kasnije je proširena. Dograđivale su se i seoske kućice, pa je naselje poprimilo oblik razvijenoga gospodarskog središta na istočnoj strani Brača. U Selcima je muška osnovna škola osnovana 1859. godine.

Izvor: TZ Selca, Wikipedia