Nacionalni park Mljet

         Mljet je najjužniji i najistočniji od svih većih hrvatskih otoka, a pruža se paralelno spoluotokom Pelješcem od kojeg je odvojen Mljetskim kanalom. Zbog bogate flore naziva se još i zelenim otokom, te je ujedno i najzeleniji otok u Hrvatskoj.

Sjeverozapadni dio Mljeta proglašen je nacionalnim parkom 1960. godine, te je time postao prvo zaštićeno morsko područje u Hrvatskoj. ljet, se proteže sjeverozapadnim dijelom otoka. Temeljni fenomen kao najzaštićeniji dio parka, jedinstven u svjetskim razmjerima, čine mljetska slana jezera koja se sastoje od tri dijela: Velikog i Malog jezera te kanala Soline.  Veliko jezero se spaja s otvorenim morem, dok je Malo jezero s Velikim povezano kanalom iznad kojeg se nalazi kameni most, takozvani Mali most. U južnom dijelu Velikog jezera smješten je otočić sv. Marije na kojem se nalazi benediktinski samostan s crkvom sv. Marije.

       Unutar nacionalnog parka nalazi se nekoliko naselja: Polače, Pamena, Goveđari, Soline,Babine Kuće i zaseoci Njivice, Velika Loza, Tatinica i Pristanište.
Naselje Polače datira još od ilirskog i grčkog razdoblja, a smješteno je na zidinama kasnoantičke palače. Areheološki spomenici nađeni u naselju Polače su ostaci rimske vilae rusticae i ostaci termi, Nodilove košare, sakralna građevina iz 6. st., kasnoantički kaštel, te starokršćanska crkva iz 5.-.6. st.
Naselje Soline manje je turističko naselje koje se nalazi u istoimenom kanalu na izlazu izVelikog jezera prema otvorenom moru. Mjesto je dobilo ime po proizvodnji soli, jer su ondje, zbog plićine kanala, benediktinci punili prirodne bazene na obali morem, koje je, kad bi isparilo, davalo sol. Arheološki spomenici u naselju Soline su kameni križ s glagoljičkim natpisom iz srednjeg vijeka, te prapovijesna gradina na brdu Montokuc.

Klima

        Mljet pripada mediteranskom klimatskom području sa suhim, vedrim i vrlo toplim ljetom, te kišovitim, ali blagim zimama, s najviše oborina potkraj jeseni i početkom zime. To je naš najzeleniji otok, bujne mediteranske vegetacije, bistrog i čistog mora, pitomih uvala, bogatog podmorskog živog svijeta. More je oko njegovih obala toplije i slanije nego na sjeveru Jadrana. Zimi je more hladnije samo u dubokim uvalama i Mljetskim jezerima, i to u hladnijim razdobljima. Ljeti je more ugodno toplo za kupanje, a uz samu obalu, u uvalama i osobito u Mljetskim jezerima toplije je 2-3 °C nego na pučini. Za velikih ljetnih vrućina, zbog bujne vegetacije i čistog zraka, i najtopliji su dani ugodni.

Flora i fauna

         90% parka obraslo je šumom koju najčešće tvori alepski bor i hrast crnika. Neke od endemskih biljaka u nacionalnom parku Mljet su dubrovačka zečina, jupiterova brada i drvenasta mlječika. Od ostalih biljnih vrsta zastupljene su makija, divlja maslina, lovor, broć, bljušt, te lemprika.

         Što se tiče životinja, u nacionalnom parku Mljet žive ptice zeba, crvendać, vjetruša, škanjac osaš, kobac i jarebica, sisavci jež, mungos, muflon, zec, kuna bjelica, te jelen lopatar. U podmorju jezera žive školjkaši, poput Jakovske kapice, prstaca i zakonom zaštićene plemenite periske, najvećeg školjkaša u Hrvatskoj, te meduza roda Aurelia, koju nije moguće pronaći nigdje drugdje na svijetu, a u Velikom se jezeru nalazi i najveći greben busenastog kamenog koralja na svijetu.