Crkva sv. Zenona, Brtonigla

       Župna crkva u Brtonigli nosi ime Svetog Zenona, ranokršćanskog biskupa iz Verone kojeg i ovaj istarski gradić slavi kao svog zaštitnika. Smatra se da je Sveti Zenon podrijetlom bio iz sjeverne Afrike, a tijekom desetogodišnje biskupske službe proveo je nekoliko reformi crkvenih običaja.

Najstariji dokument o župnoj crkvi u Brtonigli u kojem se spominje svećenik Lastigna “plebano Ecclesiae S. Zenonis de Ortoneglo” potječe iz 1337. godine. Sv. Zenon je građen između 1859. i 1861. na mjestu istoimene starije crkve koju pojedini izvori datiraju u 1480. godinu.

Povijest i opis crkve Sv. Zenona

        U XVI stoljeću crkva je imala pet oltara, a uz pročelje se nalazio zvonik iz 1491. godine. Izgradnja sadašnje crkve je počela 1859. godine i trajala je do 1861. godine kada je crkva i posvećena.

Brtonižanska crkva Sv. Zenona iznutra je prozračna i svijetla. Strop je ravan, apsida višekutna, a bočni zidovi ukrašeni mramornim oltarima, rađenim u neobaroknom stilu. Između ulaznog portala i glavne prostorije crkve smjestio se mali vestibul.

Na pročelju su dva veća prozora, dok je dekoracija ispod krovnog vijenca izvedena kao niz visećih lukova. Iz sredine pročelja izdiže se visoki, šiljasti zvonik, a sa svake njegove strane još dva mala tornja koja ga oponašaju.

Iako su još u 16. stoljeću postojale naznake da bi stara crkva mogla biti proširena, to se nije dogodilo do druge polovice 19. stoljeća, kada je zdanje dobilo svoj današnji lik. U drugoj polovici 20. stoljeća nad ulazni portal je dodan kip Svetog Zenona koji čita misal. Statua je djelo zagrebačkog akademskog kipara Aleksandra Rukavine, velikog zaljubljenika u ovaj kraj.

Crkva sv. Roka

Crkva sv. Roka,  nalazi se na mjestu nekadašnje crkvice sv. Ivana Krstitelja iz 14. st. u Brtonigli. O ovom „premještanju“ crkve govori podatak da je nakon izbijanja epidemije kuge 1855. dotrajala crkvica sv. Roka koja se nalazila na drugoj lokaciji u mjestu postala neupotrebljiva, pa je preseljena u tadašnju crkvu sv. Ivana Krstitelja. Danas u crkvi sv. Roka možete vidjeti drveni oltar s kipovima Blažene Djevice Marije, sv. Roka, sv. Sebastijana, sv. Petra, sv. Pavla i sv. Ivana Krstitelja kojemu je nekada crkva bila posvećena. Crkvica je pravokutnog oblika s polukružnom apsidom.

Danas se u mnogim crkvama i gradovima u Hrvatskoj slavi sveti Rok, a vjernici ga najviše zazivaju kad ih je potrebno zaštititi od zaraznih bolesti.

Crkva Gospe Lurdske, Radini

U selu Radini, na pola puta od Brtonigle prema moru, smjestila se ljupka crkva Gospe Lurdske. Građena u prvoj polovici 20. stoljeća, površinom je nevelika. Ima svega nekoliko redova klupa, no unutarnjim prostorom dominira iznenađujuće veliki oltar, izrađen poput znamenite spilje u francuskom Lourdesu u kojoj se 1859. godine Bogorodica navodno ukazala mladoj pastirici.

I izgradnja crkvice na pjaceti u Radinima ima slično ishodište te se povezuje s domaćom ženom Marinom Pirovich. Njoj se prema predaji, Bogorodica ukazala u snu 1922. godine pa je željela iz temelja sagraditi crkvu, no njene zamisli nisu odmah naišle na plodno tlo. Ipak je u njima ustrajala te ih sedam godina kasnije i ostvarila.

Ostalo je zapisano da je Giorgio Radin darovao zemljište za crkvicu, da je kamenje izvučeno iz kamenoloma u vlasništvu obitelji Radin, a da su u izgradnji pomagali ne samo svi žitelji, već i volonteri iz Pule, među kojima je bilo i osoba s invaliditetom. Crkvica Gospe Lurdske posvećena je u srpnju 1929., a 12-metarski zvonik dovršen je 1936. godine.

Danas se za nju vezuju vjerske svečanosti krajem srpnja kada se u čast Gospi Lurdskoj u Radinima održava misa i procesija, a crkvica je i trajni znamen velike sloge žitelja po kojoj su Radini nadaleko poznati sve do današnjih dana.